Hrvatska još nema cjelovit sustav sljedivosti maslinova ulja, dok domaći proizvođači upozoravaju da se na tržištu prodaju jeftina uvozna i miješana ulja nejasnog podrijetla, proizvodi sa spornim deklaracijama te ulja čiju kvalitetu potrošači teško mogu provjeriti.
O problemima koji izravno utječu na položaj hrvatskih maslinara raspravljalo se na tematskoj sjednici saborskog Odbora za poljoprivredu, nakon upozorenja Europskog revizorskog suda da europska pravila postoje, ali se kontrole među državama članicama ne provode jednako.
Revizija je pokazala da pojedine države ne provode ni propisani minimalni broj provjera. Kontrola ostataka pesticida uglavnom funkcionira, ali je nadzor drugih mogućih štetnih tvari slabije razvijen. Poseban problem predstavlja uvoz iz država izvan Europske unije, gdje se prisutnost pesticida i drugih kontaminanata ne provjerava sustavno.
Državni tajnik Tugomir Majdak potvrdio je da Hrvatska, poput većine članica Europske unije, još nema potpuno razvijen sustav kojim bi se podrijetlo ulja moglo pratiti od maslinika do police. Kao moguće rješenje najavljen je razvoj elektroničkog sustava koji bi trebao omogućiti učinkovitije kontrole.
Domaći maslinari upozorili su i na prodaju ulja nepoznatog podrijetla uz prometnice, na odmorištima i putem interneta te na mješavine koje se u trgovačkim lancima nude po cijenama s kojima kvalitetni hrvatski proizvođači teško mogu konkurirati.
Problem postoji i u ugostiteljstvu, gdje se gostima pojedina ulja predstavljaju kao domaća ili lokalna iako njihovo stvarno podrijetlo nije jasno. Time se ne dovode u pitanje samo prava potrošača nego se izravno umanjuje vrijednost proizvođača koji ulažu u domaće sorte, kontrolu kvalitete i zaštićene oznake izvornosti.
Proizvođači upozoravaju i na snažan rast troškova. Prema podacima iznesenima na sjednici, cijena prerade povećala se dva i pol puta, dok nedovoljna kontrola tržišta dodatno otežava položaj malih maslinara.
Hrvatska se količinama ne može natjecati sa Španjolskom, Italijom ili Grčkom, ali može kvalitetom, autohtonim sortama i prepoznatljivim podrijetlom. Upravo zato oznaka izvornosti mora biti više od znaka na etiketi. Ona mora jamčiti da kupac dobiva proizvod koji je platio, a proizvođaču osigurati zaštitu od nelojalne konkurencije.
Ako država ne uspostavi jasnu sljedivost i snažnije kontrole uvoza, trgovina, internetske prodaje i ugostiteljstva, vrhunska hrvatska ulja ostat će izložena tržištu na kojem najniža cijena često pobjeđuje stvarnu kvalitetu. Hrvatskim maslinarima ne trebaju povlastice, nego jednaka pravila i sustav koji će štititi domaću proizvodnju jednako ozbiljno kao što štiti potrošače.
