Što je Bruxelles spreman prije izgubiti – još jednu bitku za demokratske standarde ili jedno od najvećih europskih nalazišta litija? Vrijednosti su jedno, a strateški interesi nešto sasvim drugo. Odnos Bruxellesa prema Srbiji možda je najbolji dokaz da se u geopolitici ta dva svijeta rijetko poklapaju.
Europski parlament govori o urušavanju demokracije. Bruxelles otvara nove financijske programe. Izvjestitelj za Srbiju Tonino Picula upozorava na stanje medijskih sloboda, vladavine prava i izbornih procesa, dok predsjednik Aleksandar Vučić nastavlja vladati čvršće nego ikada.
Na prvi pogled, Europska unija sama sebi proturječi. Jednom rukom kritizira Beograd zbog demokratskog nazadovanja, drugom mu odobrava milijarde eura europskog novca. Građanima Europe poručuje da su vladavina prava i slobodni mediji temeljne vrijednosti Unije, a Srbiji i dalje ostavlja širom otvorena vrata europskih fondova.
To nije slučajnost jer dovoljno je pratiti trag interesa i novca.
Od početka pretpristupnog procesa Srbija je kroz pretpristupne fondove Europske unije primila oko 2,9 milijardi eura bespovratnih sredstava. U novom financijskom razdoblju, kroz IPA III i Plan rasta za Zapadni Balkan, na raspolaganju su joj nove milijarde, uz dodatna ulaganja Europske investicijske banke i drugih europskih financijskih institucija.
Istodobno, ton iz Bruxellesa postaje sve oštriji. Piculino izvješće govori o ozbiljnom nazadovanju demokratskih standarda, pritiscima na medije, slabostima pravosuđa i izbornim nepravilnostima. Sve je više zastupnika koji smatraju da europski novac više ne bi smio stizati bez jasnih političkih uvjeta. Pa ipak, europska politika prema Srbiji nije se bitno promijenila. Zašto?
Sudar demokracije i interesa
Odgovor nije u Beogradu nego u dolini rijeke Jadar, u zapadnoj Srbiji, uz granicu s BiH. Središte regije je Loznica, koja je udaljena oko 140 kilometara zapadno od Beograda.
Dok javnost raspravlja o demokraciji, iza kulisa se vodi mnogo važnija utrka za kritične sirovine. Litij je postao nova europska nafta. Bez njega nema baterija, bez baterija nema električnih automobila, a bez električnih automobila nema zelene tranzicije kojom se Europa želi osloboditi ovisnosti o fosilnim gorivima i kineskim dobavnim lancima.
Europski interes ne znači da projekt ima potporu u Srbiji. Upravo suprotno. Dio javnosti, osobito stanovnici doline Jadra, poljoprivrednici i brojne ekološke udruge, godinama se protive otvaranju rudnika upozoravajući na moguće onečišćenje podzemnih voda, poljoprivrednog zemljišta i trajne posljedice za okoliš. Upravo su masovni prosvjedi 2021. i 2022. natjerali srbijansku vladu da privremeno „zakoči“ i zaustavi projekt, iako je kasnije ponovno pokrenut.
Tu se krije ključ cijele priče. Jedno od najvećih europskih nalazišta litija nalazi se upravo u Srbiji.
Nije slučajno da su Europska unija i Srbija 2024. potpisale strateško partnerstvo o kritičnim sirovinama. Potpisivanju je osobno nazočio tadašnji njemački kancelar Olaf Scholz. Berlin vrlo dobro zna da bez sigurnih izvora litija europska automobilska industrija teško može konkurirati Kini i Sjedinjenim Državama.
Od tog trenutka Srbija više nije bila samo kandidatkinja za članstvo u Europskoj uniji. Postala je strateški partner što se često zanemaruje.
Bruxelles je u škripcu jer istovremeno ima dva otvorena fronta: koliko snažno može pritisnuti državu od koje očekuje da osigura jednu od ključnih sirovina budućnosti i koliko uvjerljivo može braniti demokratske standarde ako istodobno treba njezin litij? I koliko daleko uopće može ići s političkim pritiscima i sankcijama?
Srbija i stabilnost Zapadnog Balkana
Bruxelles zato danas vodi politiku balansiranja. Kritike postoje i sve su glasnije. Rezolucije se usvajaju. Izvješća postaju sve neugodnija za Beograd. Ali kada se dođe do konkretnih financijskih i geostrateških odluka, europska diplomacija postaje osjetno opreznija.
Litij nije jedini razlog takvog pristupa. Srbija ostaje važna zbog stabilnosti Zapadnog Balkana, migracijskih ruta, energetike i nastojanja da se ograniči ruski i kineski utjecaj, a litij je toj jednadžbi dao potpuno novu težinu.
U svijetu u kojem kritične sirovine postaju važnije od nafte, a baterije važnije od benzina, demokracija se sve češće sudara s geopolitičkim interesima.
Prvotni plan Rio Tinta bio je da rudnik bude u pogonu već 2026. ili 2027. godine. Međutim, zbog prosvjeda, ukidanja pa vraćanja dozvola i novih okolišnih procedura cijeli je projekt odgođen. Danas ne postoji službeni datum početka gradnje ni eksploatacije. Rio Tinto poručuje da najprije mora ishoditi sve okolišne suglasnosti, eksploatacijsku dozvolu i završiti javne rasprave. Tek nakon toga može početi gradnja, a sama tvrtka procjenjuje da bi to moglo biti tek u idućih nekoliko godina.
Zato danas možda najvažnije pitanje nije koliko Srbija ispunjava europske kriterije.
Pravo pitanje glasi: što je Bruxelles spreman prije izgubiti – još jednu bitku za demokratske standarde ili jedno od najvećih europskih nalazišta litija?
Odgovor na to pitanje mogao bi odrediti ne samo budućnost Srbije nego i vjerodostojnost Europske unije.
Jer Europska unija danas ulaže u Srbiju koja možda još godinama neće iskopati ni kilogram litija. Ali u geopolitičkoj utrci nije presudno tko danas proizvodi, nego tko će sutra kontrolirati nalazišta. Zato je Jadar već postao strateška vrijednost, i prije nego što je iz njega izvađena prva tona rude.
