Kamena kulisa crkve sv. Donata, svjetlosni efekti i instrumentalna glazba spojili su se na zadarskom Forumu u jedinstven doživljaj kojim je Saša Miočić predstavio autorski album „Take What You Need – Uzmi što trebaš“. Petnaest skladbi publiku nije vodilo samo kroz glazbu, nego kroz priču o oprostu, odgovornosti, pokajanju, utjesi, slobodi i nadi.
Koncert Saša Miočić orkestra održan je 6. srpnja u prirodnoj arhitektonskoj scenografiji jednog od najprepoznatljivijih hrvatskih povijesnih prostora. Upravo je ambijent sv. Donata dao dodatnu snagu glazbi čije poruke proizlaze iz vjere i osobnih životnih iskustava.
Album je izveden u trima dijelovima i pet manjih simfonijskih cjelina. Svaku od njih Miočić je najavio duhovnim poticajem, pozivajući publiku da iz glazbe uzme ono što joj u tom trenutku treba.
Putovanje je započelo skladbom „Forgiveness – Oprost“, koju je autor opisao kao temeljnu životnu prekretnicu i ulazak u Božju ljubav i milost. Uslijedile su „Seconda Volta“, posvećena drugoj prilici i novom početku, te „Solitude – Osama“, kao prostor osobnog preispitivanja i traženja odgovora.
Skladbama „Timor Domini“, „Custodia“ i „Freedom“ Miočić je povezao strah Božji, osobnu odgovornost i slobodu. Slobodu pritom nije predstavio kao pravo na neograničenu samovolju, nego kao odgovornost za život u skladu s moralnim vrijednostima.
Glazbena priča nastavila se kroz razlikovanje dobra i zla, pokajanje i utjehu. Posebno osobno mjesto zauzela je skladba „Solace – Utjeha“, napisana u spomen na njegova pokojnog djeda Vinka.
„Kindness“, „Peace“ i „Scientia“ donijele su poruke blagosti, mira i znanja koje ne treba zadržavati za sebe. Miočić je naglasio da se znanje mora nesebično dijeliti kako bi ljudi zajedno napredovali.
Koncert su zaključile skladbe „Impetus“, „Fortitudo“ i „Hope“, odnosno poruke snage za činjenje dobra, ustrajnosti pred životnim teškoćama i nade da budućnost može biti bolja.
Miočića su pratili gudači i gitarist, a spoj orkestra, svjetla i stoljetne arhitekture pokazao je koliko snažno suvremena autorska glazba može živjeti unutar hrvatske kulturne i duhovne baštine.
U vremenu u kojem se glazba često svodi na kratkotrajnu zabavu i brzu potrošnju, Miočićev projekt publici je ponudio drukčiji sadržaj: prostor za tišinu, razmišljanje i osobni susret s pitanjima oprosta, odgovornosti i nade. Zadarski Forum tako nije bio samo mjesto koncerta, nego prostor u kojem su se povezali umjetnost, vjera i čovjekova potreba za smislom.
