Segregacija romskih učenika u pojedinim hrvatskim školama i dalje ostaje ozbiljan obrazovni i društveni problem, zbog čega je u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih održan tematski sastanak posvećen sprječavanju odvajanja djece prema nacionalnoj pripadnosti.
Sastanak je održan u okviru Povjerenstva za praćenje Nacionalnog plana za uključivanje Roma od 2021. do 2027. godine. Otvorio ga je potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, dok se sudionicima obratio i saborski zastupnik Veljko Kajtazi.
U raspravi su sudjelovali predstavnici ministarstava, lokalne i regionalne samouprave, osnovnih škola, akademske zajednice, pravobraniteljskih institucija i civilnog društva. Predstavljeni su uzroci i oblici segregacije te preporuke za njezino sprječavanje.
Posebno je upozoreno na činjenicu da se problem ne može rješavati samo formalnim uključivanjem djece u obrazovni sustav. Ako romski učenici ostaju okupljeni u zasebnim razredima ili školama, bez jednakih obrazovnih prilika i stvarne integracije, tada sustav zapravo održava postojeće razlike.
Predstavnici Ureda za ljudska prava, Ministarstva znanosti i pravobraniteljskih institucija iznijeli su pregled postojećih mjera, ali i upozorili na nedostatke u njihovoj provedbi. Ključni izazovi ostaju neujednačena praksa među školama, nedovoljna podrška nastavnicima, slaba uključenost roditelja te socijalni problemi koji izravno utječu na obrazovne rezultate djece.
Problem segregacije ne može se prebaciti samo na škole. Odgovornost snose i lokalne vlasti, socijalne službe i država, osobito ondje gdje stambena i društvena izoliranost čitavih naselja unaprijed određuje u koju će školu djeca ići i s kakvim će obrazovnim mogućnostima krenuti u život.
Hrvatska zato ne treba još jednu deklarativnu potvrdu jednakosti, nego mjerljive rezultate. To znači više pomoćnika u nastavi, snažniju predškolsku pripremu, kvalitetniji rad s roditeljima i jasnu odgovornost škola i osnivača.
Obrazovna segregacija nije samo pitanje manjinskih prava. Ona izravno određuje koliko će Hrvatska sutra imati građana koji mogu ravnopravno sudjelovati u društvu i na tržištu rada. Ako država problem nastavi promatrati samo kroz sastanke i izvješća, cijenu će na kraju plaćati cijelo društvo.
