Uzmimo iz prošlosti ono što je vrijedilo i prilagodimo ga današnjoj djeci.
Počeli su ljetni praznici. Ili, kako se nekad ljepše govorilo, ferije. Sama ta riječ priziva dane bez školskog zvona, rasporeda i osjećaja da svaka minuta mora biti ispunjena nekom aktivnošću.
Mnogi će se pritom sjetiti knjige Zlatni danci Jagode Truhelke. U njoj nema skupih putovanja, ljetnih kampova ni unaprijed isplaniranih radionica. Ima djece koja sama stvaraju svoje avanture, otkrivaju svijet oko sebe i u običnim danima pronalaze ono što će pamtiti cijeli život.
Ne, nekada nije sve bilo ljepše. Nije bilo ni sigurnije, lakše, ili pravednije. Djeca danas imaju prilike o kojima su njihove bake i djedovi mogli samo sanjati. Putuju više, uče strane jezike, imaju pristup znanju kakav nijedna generacija prije nije imala i napredak nije nešto čega se treba odreći. Ali jednako tako nema razloga odbaciti ono što je bilo dobro samo zato što pripada prošlosti.
Jedna od tih dobrih stvari bila je sloboda da dijete samo osmisli svoj dan. Da mu ponekad bude i dosadno. Da sjedne pod stablo s knjigom. Da, s knjigom, a ne mobitelom. Provoza bicikl, ode do bake i djeda, napravi kućicu od deka, nacrta strip ili jednostavno luta susjedstvom s prijateljima, druži se, smije… Upravo iz takvih trenutaka nastajale su ideje, prijateljstva i uspomene koje nisu ovisile o tome koliko su koštale.
Danas roditelji već nekoliko dana nakon završetka nastave često čuju isto pitanje: „Što ću raditi? Dosadno mi je.“ A možda dosada nije neprijatelj kojega treba odmah pobijediti novom radionicom, ekranom ili organiziranom zabavom. Možda je upravo ona prostor u kojem se rađaju mašta, kreativnost i samostalnost.
Naravno, vremena su drukčija. Roditelji rade, gradovi su veći, promet je gušći, a način života potpuno se promijenio. Nitko razuman ne zagovara povratak u prošlost. Ali možda bismo mogli vratiti barem dio njezina duha. Ne mora svaki sat praznika biti isplaniran. Djeca ne moraju cijelo ljeto juriti s jedne aktivnosti na drugu. Ponekad je dovoljno dati im vrijeme za sebe.
Ljeto je prilika i za srednjoškolce. Umjesto da dva mjeseca provedu isključivo pred ekranima, mnogi mogu napraviti prve radne korake. Poslovi preko učeničkih servisa nisu samo prilika za džeparac. Oni uče odgovornosti, točnosti, komunikaciji s ljudima i vrijednosti vlastitog rada. Prva zarađena plaća često vrijedi više od svakog predavanja o financijskoj pismenosti.
Možda se nekadašnje ferije nikada neće potpuno vratiti. I ne trebaju. Svako vrijeme nosi svoje prednosti i svoje izazove. Ali bilo bi šteta zaboraviti da su neka od najboljih iskustava potpuno besplatna bilo to vrijeme provedeno s obitelji, prijateljima, dobra knjiga, bicikl, lopta ili obična šetnja bez cilja.
Današnja djeca imaju pametne satove, pametne telefone i pametne televizore. Možda im ne treba još jedna pametna aplikacija koja će osmisliti svaki njihov dan. Možda im treba jedno sasvim obično, pomalo dosadno poslijepodne. Jer upravo iz takvih dana često nastaju uspomene koje traju cijeli život.
