Antonio Zanardi Landi najozbiljniji je kandidat za nasljednika Christiana Schmidta, no iza diplomatskih pregovora krije se mnogo šira geopolitička priča o utjecaju na Zapadnom Balkanu. Zašto je Washingtonu toliko važan ovaj izbor?
Talijanski diplomat Antonio Zanardi Landi trenutačno je najozbiljniji kandidat za novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Prema informacijama koje posljednjih dana prenose regionalni i međunarodni mediji, diplomatski pregovori ulaze u završnu fazu, a Landi bi mogao naslijediti Christiana Schmidta ako ne dođe do neočekivanog političkog preokreta.
Iako se na prvi pogled čini da je riječ o uobičajenoj kadrovskoj odluci međunarodne zajednice, izbor novog visokog predstavnika prerastao je u važno geopolitičko pitanje u kojem značajnu ulogu imaju Sjedinjene Američke Države.
Prema diplomatskim izvorima, upravo je Washington među glavnim zagovornicima Landijeve kandidature. Takva potpora nije slučajna. Bosna i Hercegovina za SAD i dalje predstavlja jedno od ključnih sigurnosnih pitanja na Zapadnom Balkanu, regiji koju američka diplomacija tradicionalno smatra područjem od posebnog strateškog interesa.
Prvi razlog američkog interesa leži u očuvanju Daytonskog sporazuma. Sjedinjene Države bile su njegov glavni kreator 1995. godine i već tri desetljeća nastoje zadržati utjecaj na procese koji određuju političku stabilnost Bosne i Hercegovine. U vrijeme pojačanih političkih napetosti između Sarajeva i Banje Luke te sve češćih rasprava o funkcioniranju državnih institucija, Washington ne želi prepustiti razvoj događaja isključivo europskim partnerima.
Drugi razlog je sve izraženije geopolitičko nadmetanje velikih sila. Nakon ruske invazije na Ukrajinu Zapadni Balkan ponovno je dobio na važnosti. Dio zapadnih diplomata upozorava na rastući ruski utjecaj u pojedinim dijelovima regije, dok istodobno Kina kroz infrastrukturne projekte i ulaganja nastoji povećati svoju prisutnost. U takvim okolnostima SAD želi zadržati snažan politički utjecaj u Bosni i Hercegovini kao jednoj od najosjetljivijih točaka jugoistočne Europe.
Treći razlog odnosi se na buduću ulogu samog Ureda visokog predstavnika. Posljednjih godina sve su češće rasprave o tome treba li visoki predstavnik i dalje koristiti tzv. bonske ovlasti, odnosno mogućnost nametanja zakona i političkih odluka. Dio međunarodne zajednice smatra da bi budući visoki predstavnik trebao više djelovati kao posrednik i diplomat, a manje kao politički arbitar. Upravo se zbog svog bogatog diplomatskog iskustva Antonio Zanardi Landi uklapa u takav profil.
Iako se izbor novog visokog predstavnika službeno promatra kroz prizmu političke stabilnosti i provedbe Daytonskog sporazuma, dio analitičara upozorava da se u pozadini nalaze i važni energetski interesi. Sjedinjene Države posljednjih godina snažno
podupiru projekte koji bi Bosnu i Hercegovinu povezali s europskim i jadranskim plinskim pravcima te smanjili ovisnost regije o ruskim energentima. U tom kontekstu politička stabilnost BiH postaje i gospodarsko pitanje.
Landi iza sebe ima dugu diplomatsku karijeru. Bio je veleposlanik Italije u Srbiji i Crnoj Gori, Rusiji i pri Svetoj Stolici, a obnašao je i dužnost diplomatskog savjetnika predsjednika Italije. Poznavanje prilika na Balkanu jedan je od razloga zbog kojih ga dio međunarodnih krugova smatra prihvatljivim kompromisnim rješenjem.
Zanimljivo je da su pojedini izvori posljednjih mjeseci spominjali čak mogućnost da prvi put na čelo OHR-a dođe američki kandidat. Iako se od toga odustalo, sama činjenica da se takva ideja ozbiljno razmatrala pokazuje koliko Washington važnim smatra budućnost Bosne i Hercegovine.
Zbog toga izbor novog visokog predstavnika nije samo pitanje nasljednika Christiana Schmidta. U pozadini se vodi puno šira rasprava o tome tko će u idućim godinama imati najveći politički utjecaj u Bosni i Hercegovini te kakvu će ulogu međunarodna zajednica imati gotovo tri desetljeća nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma.
