Predsjednik Zoran Milanović nakon summita NATO-a u Ankari otvorio je dvije teme koje Hrvatska ne smije gurati pod tepih: opasnost nejasnog zapadnog angažmana u Ukrajini i sve čudnije naoružavanje Srbije u hrvatskom susjedstvu.
Milanović je poručio da Hrvatska mora biti lojalna i korektna članica NATO-a, ali da to ne znači slijepo pristajanje na svaku inicijativu koja se pojavi u zapadnim krugovima. Posebno je ponovio da Hrvatske nema u tzv. Koaliciji voljnih.
“Hrvatska je dosta u povijesti plaćala tuđe račune”, rekao je Milanović, jasno dajući do znanja da se hrvatska vanjska i sigurnosna politika ne smije voditi potrebom da se nekome svidi, nego procjenom vlastitih interesa.
Najviše je upozorio na ideju zapadne vojne prisutnosti u Ukrajini nakon mogućeg mirovnog sporazuma. Prema Milanoviću, ta je zamisao opasna, nedovoljno razrađena i bez jasne forme. Upravo zato Hrvatska, smatra predsjednik, ne može ulaziti u aranžmane u kojima nije jasno tko zapovijeda, tko odgovara i što se događa ako stvari krenu loše.
No najjača poruka iz Ankare odnosila se na Srbiju.
Milanović je potvrdio da je pred NATO čelnicima govorio o srbijanskom naoružavanju i kupnji različitih vojnih sustava. “Srbija se ponaša čudno”, rekao je, dodavši kako se kod svake takve nabave mora pitati čemu služi, protiv koga se planira i kako bi se mogla upotrijebiti.
U svojem stilu dodao je kako se nada da Srbija neće nabaviti “nosač aviona na kotačima” jer nema more. Iza te ironije stoji ozbiljna poruka: Hrvatska mora pratiti što radi država koja nije članica NATO-a, koja balansira između Bruxellesa i Moskve i koja u regiji i dalje proizvodi sigurnosnu nelagodu.
To nije poziv na paniku, nego na budnost. Hrvatska u NATO-u ne smije govoriti samo o tuđim krizama, Ukrajini, Rusiji ili Bliskom istoku. Mora govoriti i o vlastitom susjedstvu, jer sigurnost Hrvatske počinje upravo ondje gdje se prečesto prave da je sve normalno.
Milanović je poručio da će Hrvatska na takvo naoružavanje morati odgovoriti vlastitim opremanjem. Pritom je upozorio da se ne smije kupovati radi političkog dojma, nego radi stvarnih sposobnosti Hrvatske vojske.
Govoreći o NATO-u, naglasio je da sama izdvajanja od dva, tri ili pet posto BDP-a ne znače ništa ako se tim novcem ne kupuju konkretne sposobnosti. Podržao je ideju nabave transportnog aviona, ali je upozorio da u takvim odlukama mora sudjelovati Glavni stožer i da one ne smiju biti nečija egzibicija.
O Donaldu Trumpu govorio je bez diplomatskog uljepšavanja. Ocijenio je da američki predsjednik u NATO dolazi kao odlučan trgovac oružjem koji zastupa američke interese. To je, zapravo, važna lekcija i za Hrvatsku: velike države ne glume altruizam, nego štite sebe. Male države prežive samo ako to razumiju.
Milanović je rekao i da se na summitu premalo govorilo o diplomaciji. Ukrajinu je opisao kao hrabru državu koju je spasila vlastita vojska, ali je dodao kako će se u jednom trenutku u ratu morati podvući crta.
U cijeloj izjavi predsjednik je ostao na svojoj staroj liniji: Hrvatska treba biti pouzdan saveznik, ali ne i poslušan izvršitelj tuđih planova. Treba pomagati gdje ima smisla, govoriti kada vidi rizik i čuvati vlastitu poziciju.
A hrvatska pozicija, kaže Milanović, dobra je. Upravo zato je ne treba trošiti na dokazivanje odanosti onima koji će ionako uvijek prvo gledati sebe.
