Hrvatska je razvila digitalni sustav za praćenje prijevoza opasnih tvari kojim se uvode elektronička dopuštenja, brža razmjena podataka i učinkovitiji nadzor vozila. Projekt eADR trebao bi smanjiti administraciju prijevoznicima, ali prije svega omogućiti pravodobniju reakciju nadležnih službi i povećati sigurnost građana.
Rezultati projekta predstavljeni su na završnoj konferenciji u Zagrebu, na kojoj je sudjelovao državni tajnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Tomislav Mihotić.
Novi sustav povezuje prijevoznike, pošiljatelje opasnih tvari te nadležna i nadzorna tijela u jedinstveno informacijsko okruženje. Umjesto oslanjanja na papirnatu dokumentaciju i sporiju razmjenu podataka, informacije o prijevozu trebale bi biti dostupnije institucijama zaduženima za nadzor i sigurnost cestovnog prometa.
Jedna od važnijih novosti je digitalno preuzimanje i obrada podataka iz tahografa. Time se povećava pouzdanost podataka te omogućuju preciznije i učinkovitije kontrole vozila i vozača koji prevoze zapaljive, eksplozivne, otrovne i druge opasne tvari.
Projekt uključuje i digitalizaciju osposobljavanja vozača te sigurnosnih savjetnika. Prijave, polaganje ispita i izdavanje potrebnih isprava trebali bi biti jednostavniji, brži i dostupniji, uz manje administrativnih postupaka.
Povezivanjem sustava s drugim tijelima javne uprave omogućena je izravnija razmjena podataka. Takav model može smanjiti mogućnost pogrešaka i zlouporaba, ali i ubrzati postupanje u slučaju prometne nesreće ili drugog sigurnosnog incidenta.
Projekt eADR provodili su Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture i Agencija za komercijalnu djelatnost, a financiran je kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Provedba je trajala od ožujka 2021. do srpnja 2026. godine.
Prijevoz opasnih tvari svakodnevno se odvija hrvatskim cestama, često u blizini naselja, izvora vode i prometno opterećenih područja. Zato digitalizacija u ovom slučaju nije samo pitanje brže administracije, nego izravno pitanje sigurnosti ljudi i okoliša.
Vrijednost sustava neće se mjeriti brojem izdanih elektroničkih dopuštenja, nego njegovom sposobnošću da nadležnim službama pruži točne podatke kada su najpotrebniji. Hrvatska je dobila tehnološki alat, a sljedeći korak mora biti njegova dosljedna primjena, redovito održavanje i stvarno povezivanje svih institucija odgovornih za sigurnost na cestama.
