Visokokvalitetna piratska kopija filma „Odiseja“ redatelja Christophera Nolana pojavila se tijekom vikenda na društvenoj mreži X, a objava u kojoj je bio ugrađen cijeli film u samo dva i pol sata prikupila je 2,1 milijun pregleda. Slučaj je ponovno pokazao koliko su filmski studiji nemoćni kada se zaštićeni sadržaj počne širiti brzinom društvenih mreža.
Broj od 2,1 milijun ne znači nužno da je toliko ljudi pogledalo cijeli trosatni film. Riječ je o broju pregleda objave, koji može uključivati i korisnike koji su snimku otvorili samo na nekoliko sekundi. Ipak, činjenica da je cjelovita kopija velikog hollywoodskog filma u nekoliko sati stigla do tolikog broja korisnika predstavlja ozbiljan sigurnosni propust i jedan od vidljivijih primjera digitalnog piratstva posljednjih godina.
Paradoks je posebno izražen jer je Nolan „Odiseju“ zamislio kao potpuno suprotno iskustvo od gledanja filma na telefonu ili računalu. Film je u cijelosti snimljen kamerama IMAX 70 mm, formatom namijenjenim najvećim kinodvoranama i projekcijama visoke rezolucije. Umjesto na velikom platnu, dio publike prvi je kontakt s filmom tako imao preko ugrađenog videozapisa na društvenoj mreži.
Prva objava uklonjena je nakon dva i pol sata, a račun s kojeg je film postavljen suspendiran je. Dan poslije pojavila se i snimka slabije kvalitete, koja je prije uklanjanja prikupila gotovo 50 tisuća pregleda. To pokazuje klasičan problem borbe protiv internetskog piratstva: uklanjanje izvorne kopije često dolazi prekasno jer je sadržaj u međuvremenu već preuzet, kopiran i ponovno objavljen.
Universal je poručio da je odmah pokrenuo postupke uklanjanja te najavio korištenje svih dostupnih pravnih mehanizama za zaštitu autorskih prava. No pravna reakcija studija rješava tek posljedice. Ključno pitanje ostaje kako je višesatna kopija filma visoke kvalitete uopće mogla biti učitana i nesmetano dostupna dovoljno dugo da privuče milijunsku publiku.
Odgovornost zato nije samo na osobi koja je film nezakonito objavila. Platforme poput X-a raspolažu tehnologijama za prepoznavanje zaštićenih videosadržaja, ali ovaj slučaj pokazuje da njihovi sustavi nadzora nisu dovoljno brzi ili učinkoviti kada se objavi sadržaj koji u nekoliko minuta postane viralan. Dok se sporni materijal ručno prijavi i provjeri, šteta je već učinjena.
Unatoč razmjerima curenja, malo je vjerojatno da će incident ozbiljnije ugroziti kinodistribuciju filma. „Odiseja“ je samo tijekom drugog vikenda prikazivanja u svijetu zaradila 215 milijuna dolara, dok je ukupna zarada dosegnula 640 milijuna dolara. Ti rezultati pokazuju da velik dio publike Nolanov film ipak želi gledati u kinu, upravo u formatu za koji je snimljen.
Piratska kopija ipak ostavlja ozbiljnije pitanje za budućnost filmske industrije. Ako se trosatni film jednog od najpoznatijih svjetskih redatelja može gotovo u cijelosti distribuirati kroz jednu objavu na društvenoj mreži, onda tradicionalni sustavi zaštite autorskih prava više ne mogu pratiti brzinu kojom se sadržaj širi. „Odiseja“ možda neće izgubiti bitku na kino blagajnama, ali je filmskoj industriji pokazala koliko je ranjiva izvan njih.
