Pametni satovi svakodnevno mjere korake, udaljenost, potrošene kalorije i vrijeme provedeno u kretanju, ali ostaje ključno pitanje: potiču li ljude doista na dugoročnu tjelesnu aktivnost ili nakon početnog oduševljenja postaju samo još jedan zaslon na ruci?
Odgovor pokušava pronaći novo 12-tjedno kliničko istraživanje u Australiji, u kojem će 250 sudionika dobiti pametne satove. Cilj je utvrditi mogu li nosivi uređaji i mobilne aplikacije pomoći ljudima da razviju i zadrže zdravije navike kretanja, ponajprije redovitog hodanja.
Istraživači neće pratiti samo broj koraka. Uspoređivat će tri različita pristupa promjeni ponašanja kako bi utvrdili što ljude doista motivira na kretanje i koji učinci traju dulje od početne znatiželje.
Upravo je to najveći izazov fitness-tehnologije.
Kupnja pametnog sata može povećati motivaciju tijekom prvih nekoliko tjedana. Korisnici češće provjeravaju broj koraka, zatvaraju dnevne krugove aktivnosti i pokušavaju ostvariti zadane ciljeve. Međutim, uređaj sam po sebi ne može hodati, trenirati niti promijeniti navike umjesto korisnika.
Broj od deset tisuća koraka mnogima je postao simbol aktivnog dana, iako jednaki ciljevi nisu nužno primjereni svakoj osobi. Nekome će velik napredak biti dodatnih dvije tisuće koraka dnevno, dok će drugome biti potreban zahtjevniji oblik aktivnosti.
Vrijednost pametnih satova zato nije samo u brojkama, nego u tome mogu li korisniku pomoći da prepozna vlastite obrasce. Uređaj može pokazati da je osoba provela nekoliko sati bez kretanja, ali promjena nastaje tek kada upozorenje dovede do konkretne odluke.
Za hrvatske građane, među kojima su pametni satovi sve prisutniji, važno je razlikovati praćenje aktivnosti od stvarne aktivnosti. Velik broj podataka ne znači automatski i bolje zdravlje.
Tehnologija može biti koristan alat, podsjetnik i izvor motivacije. Ipak, dugoročni rezultat ne ovisi o cijeni uređaja ni broju funkcija, nego o tome pretvaraju li se podaci sa zaslona u svakodnevno kretanje.
