U posljednjim tjednima u Bruxellesu i državama članicama EU intenzivno se raspravljalo o prijedlogu da se Ukrajini odobri zajam težak 140 milijardi eura. Ideja je bila ambiciozna. Kredit bi bio osiguran zamrznutom imovinom Ruske središnje banke, odnosno vrijednostima zaplijenjenima nakon ruske invazije na Ukrajinu.
No prijedlog je doživio ključni udarac iznutra. Europska središnja banka (ECB) odbila je dati potporu i poslužiti kao „back-stop“ mehanizam, prosuđujući da bi takav aranžman kršio mandat banke.
Zašto je ECB rekao ‘ne’?
Pravni stručnjaci ECB-a procjenjuju da bi sudjelovanje u zajmu predstavljalo „izravno financiranje vlada“, što je prema europskim ugovorima strogo zabranjeno. Centralna banka ne smije financirati državne proračune, pa ni, u ovom slučaju institucije EU-a.
Uz to, ECB je odbio biti „posljednja linija obrane“ za Euroclear, belgijsko skladište vrijednosti u kojem se nalazi zamrznuta ruska imovina. Da bi pristao na takvu ulogu, ECB bi morao mijenjati vlastiti mandat – što bi otvorilo opasan presedan i potencijalno narušilo njegovu neovisnost. Time je plan praktički – blokiran.
Što je plan predviđao i zašto je bio važan?
Europska komisija predložila je model prema kojem bi Ukrajina dobila golem kredit za sljedeće dvije do tri godine, za pokrivanje proračunskih potreba, obrane, rekonstrukcije i održavanja institucija u ratu.
Zamrznuta ruska imovina služila bi samo kao kolaterala. Ukrajina bi kredit vraćala „tek nakon što Rusija plati ratne reparacije“ što ga je činilo politički i financijski jedinstvenim.
Za brojne članice EU-a, to je bio način da se pomogne Kijevu bez dodatnog tereta za vlastite deficite i već opterećene proračune.
Što sada? EU je u slijepoj ulici?
Odbijanjem ECB-a, plan je ostao bez ključnog jamca stabilnosti. Europska komisija sada mora tražiti alternativne izvore financiranja, a države članice suočene su s pitanjem: „Hoće li same preuzeti rizik i jamčiti kredit ili će tražiti potpuno novo rješenje?“
To otvara politički i pravni problem. Mnoge zemlje nisu spremne dodatno povećavati javni dug zbog Ukrajine, osobito dok i same provode mjere štednje. Ovaj slučaj ogolio je duboki jaz između političke ambicije i financijskih realnosti EU. Dok se dio država zalaže za maksimalnu potporu Kijevu, institucionalni okvir Eurozone ostaje nepopustljiv.
ECB je svojom odlukom jasno poručila da je strogo tumačenje mandata važnije od političkih ciljeva i da se s centralnom bankom ne može „pregovarati“ kao s državama
članicama . Potom da se čak i u ratnim okolnostima ne prelaze ‘crvene linije’ monetarne politike
Za EU to znači povratak „klasičnim alatima“: grantovima, zajedničkim obveznicama, nacionalnim kontribucijama. Eksperimentiranje sa zamrznutom ruskom imovinom za sada nije prošlo.
Za Ukrajinu, pak, ovo je bolan podsjetnik da se mora osloniti na stabilnije, dugoročnije modele financiranja. Brza rješenja na temelju zamrznute imovine možda zvuče privlačno, ali institucije EU-a očito ih ne vide kao održiva ni sigurna.
Plan je odgođen, a Ukrajina ostaje u financijskoj neizvjesnosti u trenutku kad joj je podrška najpotrebnija.
