Otvaranje 19. Subversive Film Festivala u Zagrebu ponovno je otvorilo pitanje granice između kulture, političkog aktivizma i ideološkog djelovanja financiranog javnim novcem.
Festival je u Kinu Kinoteka otvorio zamjenik gradonačelnika Zagreba Luka Korlaet, a iz službene objave Grada Zagreba jasno je vidljivo kako organizatori i gradska vlast ovaj projekt ne vide samo kao filmski festival, nego i kao platformu političke teorije, društvenog angažmana i takozvanog „prostora otpora“.
U službenom opisu festivala govori se o „marginaliziranima i potlačenima“, „političkoj misli“, „subverziji“ i „društvenom angažmanu“, dok sam festival već godinama njeguje izrazito aktivistički i ideološki profil.
Naravno, umjetnost mora biti slobodna i otvorena za različite teme i poglede. Problem nastaje onda kada se pod krinkom kulture sustavno promovira samo jedan svjetonazor, i to kroz projekte koje financiraju građani, uključujući i one koji se s tim ideološkim pristupom uopće ne slažu.
Posebno je zanimljivo da gradska vlast otvoreno podržava manifestaciju koja samu sebe opisuje kao „prostor otpora“ i političkog promišljanja, dok istodobno velik dio kulturnih projekata koji naglašavaju hrvatski identitet, tradiciju, obitelj ili nacionalnu baštinu često ostaje bez približno jednakog institucionalnog prostora i vidljivosti.
To je danas možda i najveći problem hrvatske kulturne scene. Ne postoji stvarni pluralizam, nego vrlo često dominacija jedne uske ideološke matrice koja se predstavlja kao napredna, urbana i intelektualna, dok se sve ostalo automatski pokušava prikazati kao nazadno ili nepoželjno.
Subversive Film Festival zato više nije samo pitanje filma. On je postao simbol šire kulturne politike u kojoj dio političkih i kulturnih elita kroz umjetnost pokušava oblikovati društvene i političke stavove.
U konačnici, građani imaju pravo postaviti jednostavno pitanje: financira li Zagreb kulturu za sve građane ili prije svega ideološke projekte bliske aktualnoj gradskoj vlasti i dijelu aktivističke scene?
