Badnjak u Hrvatskoj jedan je od najdublje ukorijenjenih dana u hrvatskoj tradiciji. To je dan tišine i iščekivanja koji prethodi Božiću i nosi snažnu simboliku vjere, obitelji i zajedništva.
Slavi se 24. prosinca i obilježen je postom, okupljanjem obitelji i pripremom za Kristovo rođenje. U središtu Badnjaka nije raskoš nego mir, skromnost i osjećaj blizine među ljudima. Kuće se smiruju, razgovori postaju tiši, a naglasak se stavlja na ono bitno.
Na Badnjak se jede jednostavna posna hrana, ali običaji nisu jednaki u svim krajevima. Najčešće se spominje bakalar, no u Slavoniji i Podravini nezaobilazan je i fiš paprikaš, dok se u mnogim obiteljima priprema riječna ili morska riba, grah i krumpir, uz kruh i vino. U brojnim domovima večera započinje molitvom i zahvalom za proteklu godinu.
U tradiciji mnogih krajeva posebno mjesto ima unošenje badnjaka, hrastove ili cerove grane, kao simbola života, snage i Božjeg blagoslova. U Slavoniji i Dalmaciji po podu se prostirala slama kao podsjetnik na Kristovo rođenje u štali. Djeca su se u njoj igrala, a stariji su čuvali običaj i prenosili ga na mlađe.
Pale se svijeće, često tri u čast Presvetog Trojstva, uz molitvu za obitelj, dom i pokojne. Svjetlo svijeće simbolizira nadu i dolazak svjetla u tamu, što je i temeljna poruka Badnje večeri.
Odlazak na polnoćku vrhunac je Badnjaka. To je trenutak kada se tišina Badnje večeri pretvara u radost Božića, a crkve se pune vjernicima koji dolaze obilježiti Kristovo rođenje.
Iako se običaji razlikuju od kraja do kraja, duh Badnjaka svugdje je isti. U Slavoniji naglasak je na obiteljskim obredima i tradicijskim jelima poput fiša, u Dalmaciji na ribi, maslinama i vinu, u Lici i Gorskom kotaru na jednostavnosti i vatri, dok su u Istri i Primorju običaji snažno povezani s morem.
Badnjak u Hrvatskoj nije samo tradicija. To je dan pomirenja, tišine i nade. Dan kada se obitelj okuplja bez žurbe i buke, s pogledom prema Božiću i onome što dolazi.
“Kucilo se, macilo se, prasilo se, telilo se, ždribilo se, rodilo se, rojilo se, kokoši nesle, kvočke legle piliće, kukuriku, kokoda, ‘ko što ima, neka da, ako nema, neka sprema. Kukuriku, sve vam bilo živo i zdravo.”
Blagoslovljen Badnji dan !
