Europska komisija objavila je studiju pod nazivom Follow-up study on the application of the Directive on the Enforcement of Intellectual Property Rights, kojom se analizira primjena pojedinih odredaba Direktive 2004/48/EZ o provedbi prava intelektualnog vlasništva. Cilj dokumenta je procijeniti kako se ključne odredbe Direktive provode u državama članicama Europske unije te pružiti ažurirani pregled izazova u zaštiti prava intelektualnog vlasništva.
Direktiva iz 2004. godine donesena je radi usklađivanja građanskopravne zaštite prava intelektualnog vlasništva i uspostave zajedničkog pravnog okvira mjera, postupaka i pravnih sredstava dostupnih nositeljima prava.
Studija se fokusira na pet prioritetnih područja: načelo proporcionalnosti, ulogu tzv. agregatora patenata (Patent Assertion Entities), dinamičke sudske zabrane, razmjenu informacija i zaštitu podataka te troškove uništavanja robe kojom se krše prava intelektualnog vlasništva. Poseban naglasak stavljen je na razlike u nacionalnim praksama, s obzirom na to da Direktiva predviđa minimalnu harmonizaciju, dok se istodobno pravno okruženje brzo mijenja zbog digitalizacije.
Analiza obuhvaća zakonodavstvo i sudsku praksu devet država članica, uz dodatne ankete među dionicima na razini EU-a i konzultacije sa stručnjacima. Cilj je utvrditi gdje postoje neujednačenosti te predložiti mogućnosti za poboljšanje sustava.
Jedan od ključnih nalaza odnosi se na različitu primjenu načela proporcionalnosti iz članka 3. Direktive. Studija predlaže da Komisija razmotri izdavanje smjernica koje bi sudovima pomogle u ujednačenijem tumačenju, uzimajući u obzir prirodu tužitelja, visinu štete i javni interes.
Istaknuta je i važnost dinamičkih sudskih zabrana, osobito u digitalnom okruženju, gdje počinitelji lako mijenjaju domene ili IP adrese. Uočene su znatne razlike u nacionalnim pristupima blokiranju i ažuriranju takvih mjera.
U pogledu razmjene informacija, sudovi često različito tumače obvezu dostave podataka o podrijetlu i distribuciji spornih proizvoda, osobito u odnosu na zaštitu privatnosti i osobnih podataka.
Studija upozorava i na visoke troškove skladištenja i uništavanja krivotvorene robe, koji mogu biti teret za nositelje prava. Kao moguća rješenja spominju se bolja koordinacija carinskih tijela te primjena novih tehnologija za praćenje robe, uključujući digitalne sustave identifikacije i blockchain.
Dokument okument naglašava potrebu za snažnijim, usklađenijim i uravnoteženim sustavom zaštite prava intelektualnog vlasništva na razini EU-a.
