Hrvatska industrija ne može biti konkurentna ako plaća skuplju i nepredvidivu električnu energiju od svojih europskih konkurenata, upozorila je Hrvatska udruga poslodavaca.
HUP je predstavio policy paper o cijeni električne energije za gospodarstvo i zatražio hitnu pripremu nacionalnog programa potpore za energetski intenzivne industrije. Poruka poslodavaca je jasna: cijena struje više nije samo energetsko pitanje, nego pitanje industrijske proizvodnje, investicija, radnih mjesta i inflacije.
Glavna direktorica HUP-a Irena Weber poručila je da industriji nije potrebna trajna subvencija, nego predvidljiv okvir koji će tvrtkama omogućiti planiranje troškova, ulaganja i zadržavanje proizvodnje u Hrvatskoj.
HUP kao ključni alat predlaže nacionalni program temeljen na europskom okviru CISAF, odnosno Clean Industrial Deal State Aid Frameworku. Europska komisija taj je okvir usvojila 25. lipnja 2025., a njime se državama članicama omogućuje potpora za čistu energiju, industrijsku dekarbonizaciju i privremeno rasterećenje troškova električne energije za energetski intenzivne korisnike.
Bitno je naglasiti da CISAF nije obična subvencija računa za struju. Potpora je vremenski ograničena, ciljana i vezana uz ulaganja. Prema HUP-ovu prijedlogu, najmanje polovica potpore morala bi se reinvestirati u energetsku učinkovitost, elektrifikaciju proizvodnje, obnovljive izvore, baterijske sustave ili druge projekte koji dugoročno smanjuju troškove i emisije.
HUP upozorava da druge države već koriste europske alate. Navode da je Slovenija program aktivirala 1. lipnja za 38 tvrtki, Njemačka osigurala 3,8 milijardi eura, a Bugarska 334 milijuna eura.
Za hrvatsku industriju to je ozbiljno upozorenje. Ako konkurenti imaju niže i stabilnije troškove energije, lakše planiraju proizvodnju, zadržavaju radna mjesta i privlače nove investicije. Hrvatska u takvim uvjetima ne smije ostati država koja kasni.
Posebno su ugrožene energetski intenzivne grane, poput cementne, kemijske, metalne i drugih proizvodnih industrija. Ako se ne osigura stabilniji energetski okvir, rizik nije samo veći račun za struju, nego postupna deindustrijalizacija.
Hrvatska se mora odlučiti želi li biti zemlja proizvodnje ili zemlja koja industriju gubi zbog sporosti, skupe energije i nepredvidivih pravila. Bez jeftinije i predvidljive struje nema konkurentne industrije, nema ozbiljnih ulaganja i nema radnih mjesta koja mogu nositi veće plaće.
