Europska unija uložila je čak 43 milijarde eura u energetsku obnovu privatnih domova nakon pandemije, no Europski revizorski sud sada upozorava na ozbiljan problem – Bruxelles ne može dokazati da su golema ulaganja donijela očekivane uštede energije niti da su europski porezni obveznici dobili vrijednost za svoj novac. Revizija, objavljena u utorak, otkriva niz slabosti u provedbi Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF), najvećeg europskog fonda za oporavak nakon pandemije. Troši li EU novac učinkovito i što to znači za Hrvatsku, koja i dalje očekuje milijarde iz europskih fondova? To je kut koji će privući čitatelje.
Novac je potrošen, ali učinak nije dokazan
Prema izvješću Europskog revizorskog suda, sredstva su često završavala u projektima koje je bilo najlakše i najbrže provesti zamjeni prozora, ugradnji solarnih panela ili novih sustava grijanja dok su opsežne energetske obnove, koje donose najveće dugoročne uštede, ostale u drugom planu.
„Sredstva EU-a trebala su biti usmjerena na projekte s najvećim potencijalom za smanjenje potrošnje energije. Prečesto su odlazila tamo gdje ih je bilo najlakše potrošiti“, upozorio je član Europskog revizorskog suda Nikolaos Milionis. Revizori ističu da su politički rokovi često imali prednost pred kvalitetom projekata. Budući da se sredstva moraju iskoristiti do 2026. godine, države su često birale brže i jednostavnije projekte kako bi ispunile rokove.
Uštede postoje ali samo na papiru?
Jedna od najozbiljnijih primjedbi odnosi se na način mjerenja rezultata. Europska komisija uglavnom se oslanjala na energetske certifikate, koji procjenjuju koliko bi zgrada trebala trošiti energije, ali ne pokazuju koliko energije kućanstva doista troše nakon obnove. Revizori su u Belgiji, Italiji, Cipru i Litvi pronašli velike razlike između procijenjene i stvarne potrošnje energije, što znači da su prijavljene uštede u pojedinim slučajevima bile znatno veće od stvarnih.
Još ozbiljnije zvuči zaključak da ni Europska komisija ni države članice nisu sustavno pratile koliko je energije ušteđeno za svaki uloženi euro. Drugim riječima, potrošene su milijarde, ali nitko ne može sa sigurnošću reći jesu li one iskorištene na najučinkovitiji način.
Revizori posebno izdvajaju talijanski program Superbonus, kojim su se građanima refundirali i do 110 posto troškova energetske obnove. Program je izazvao veliki interes, ali je porezne obveznike stajao oko 123 milijarde eura, zbog čega Europski revizorski sud zaključuje da takva razina subvencija nije bila u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja.
Zašto je ovo važno Hrvatskoj?
Na prvi pogled moglo bi se činiti da se radi o problemu Bruxellesa, no posljedice će osjetiti i Hrvatska. Hrvatska posljednjih godina koristi milijarde eura iz europskih fondova za obnovu obiteljskih kuća, višestambenih zgrada, javnih objekata i obnovu nakon potresa. Energetska učinkovitost jedan je od glavnih prioriteta Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, a očekuje se da će takvi projekti ostati među najvažnijim područjima financiranja i u novom europskom proračunu.
Izvješće Europskog revizorskog suda ne dovodi u pitanje hrvatske projekte, ali šalje jasnu poruku: u budućnosti više neće biti dovoljno pokazati koliko je zgrada obnovljeno ili koliko je novca potrošeno. Bruxelles će od država članica tražiti dokaze da su ulaganja doista smanjila
potrošnju energije, račune građana i emisije stakleničkih plinova. To znači strože kontrole, preciznije mjerenje rezultata i veći pritisak da se europski novac ulaže u projekte koji donose najveću korist.
Revizija dolazi u trenutku kada Europska komisija priprema novu generaciju programa za financiranje energetske obnove zgrada. Upravo zato izvješće nije samo kritika dosadašnje potrošnje, nego i upozorenje za budućnost.
Poruka revizora je jasna: europske milijarde više se neće moći opravdavati brojem obnovljenih kuća ili isplaćenih potpora. Mjerit će se stvarni rezultati koliko je energije ušteđeno, koliko su građanima smanjeni računi i koliko je svaki euro iz europskog proračuna doista donio koristi.
Za Hrvatsku, koja i dalje računa na značajna sredstva iz europskih fondova, to znači da će budući projekti morati biti ne samo uspješno provedeni, nego i dokazivo učinkoviti.
