kolumna

Mantra „ustaša“ u Hrvatskoj odavno više nije ni ideološka ni povijesna tema. Ona je postala alat. Jeftin, potrošen i krajnje proziran alibi za one...

Svatko tko čak i površno prati mainstream medije zaključit će da ovaj naš svijet nepovratno i sve brže srlja u katastrofu. Prema medijima, globalnu...

Godinama pišem o stvarima koje u našem narodu nose najveću težinu. Pisao sam o ratu, o obiteljskim pričama koje se prenose s koljena na...

Razvoj Južne interkonekcije – plinovodne veze koja bi Bosnu i Hercegovinu spojila na hrvatsku plinsku mrežu i LNG terminal u Omišlju predstavlja tehničko i...

Od toliko pameti, toliko puta ispadnem glup. Pitam se je li to zato što sam dobar, neiskusan, ili sam jednostavno ponekad glup.Ponekad donesem i...

Imala sam plan.Zapravo - nisam.Jer nijedno dijete nema plan kada mu djetinjstvo presiječe sirena.Kad umjesto školskog zvona čuješ eksploziju.Kad ti dom iznenada postane podrum.Imala...

Iskreno govoreći, presudnu ulogu u tome da zavolim košarku imao je moj pokojni otac. Budući da je više od 30 godina bio košarkaški trener,...

Knjiga je u povijesti Hrvata uvijek bila više od papira i riječi. Ona je bila oružje, zaklon i svjetionik. Marulić je prije pet stoljeća pisao „za narod slovinski“, Krleža je kroz književnost tumačio svijet, a knjige su u Domovinskom ratu bile utočište u podrumima i rovovima. Danas, međutim, čini se da knjiga gubi svoje mjesto u društvu koje sve manje čita i sve brže zaboravlja.

Pitanje nije retoričko, a odgovor nije ni akademski, ni politički. On je duboko ljudski, emocionalan, stvaran. Vidjeli smo ga i osjetili ovog ljeta diljem Hrvatske. Nije to bio “samo događaj”. Bio je to referendum. Ne o članstvu u nekoj uniji. Ne o zakonima. Bio je to glasni, dostojanstveni referendum o tome tko smo, što osjećamo, što ne damo i što nas spaja.

Ako netko misli da je domoljub samo „desničar“, onda neka ovo pročita do kraja. I to ne jednom, nego nekoliko puta.