Južna Afrika deportirala je ili vratila u matične države 53.499 stranih državljana u samo pet tjedana, nakon snažnog pritiska građana koji ilegalne migracije povezuju s nezaposlenošću, kriminalom i sve većim opterećenjem javnih službi.
Najveći broj stranaca obuhvaćenih migracijskom akcijom dolazi iz Malavija, Zimbabvea i Mozambika, a vlasti očekuju da će broj deportiranih nastaviti rasti. Riječ je o jednoj od najvećih akcija protiv nezakonitih migracija u Južnoj Africi posljednjih godina.
Vlada tvrdi da želi uspostaviti uređen migracijski sustav uz poštovanje ljudskih prava i dostojanstva svih osoba, bez obzira na državljanstvo ili migracijski status. Međutim, činjenica da je u nešto više od mjesec dana obrađeno više od 53.000 ljudi pokazuje razmjere problema koji se godinama gomilao bez učinkovitog odgovora države.
Nezadovoljstvo građana u međuvremenu je preraslo u prosvjede na kojima se zahtijevaju stroža kontrola granica i odlazak svih osoba bez zakonitog prava boravka. Dio aktivista postavio je i neslužbeni rok do 30. lipnja za odlazak ilegalnih migranata, nakon čega su mnogi stranci napustili zemlju zbog straha od nasilja i zastrašivanja.
Prosvjede su pratili napadi, prijetnje i pljačke, zbog čega su vlasti upozorile građane da ne smiju samostalno pretraživati domove i poslovne prostore niti preuzimati ovlasti policije. Predsjednik Cyril Ramaphosa priznao je zabrinutost stanovništva zbog migracija, ali je osudio nasilje i poručio da provođenje zakona mora ostati u rukama državnih institucija.
Južna Afrika suočava se s problemom koji nadilazi pitanje granica. Kada visoka nezaposlenost, rast kriminala i slabljenje javnih usluga godinama ostaju bez odgovora, migranti lako postaju glavni krivci za probleme koje država nije uspjela riješiti.
Pouka je važna i za Hrvatsku, koja posljednjih godina bilježi snažan rast broja stranih radnika. Uređena migracijska politika ne znači zatvaranje granica niti stvaranje neprijateljstva prema strancima. Ona znači da država mora znati tko ulazi, zašto dolazi, gdje radi i poštuje li hrvatske zakone. Ako institucije izgube kontrolu, raspravu više ne vode činjenice i odgovorna politika, nego strah, nepovjerenje i ulica.
