U međunarodnoj politici nije dovoljno imati dobru poziciju na papiru. Potrebno ju je znati iskoristiti, a upravo tu počinje prava diplomacija.
Dok se Hrvatska mjesecima iscrpljuje u unutarnjim političkim prepucavanjima i blokadama oko imenovanja veleposlanika, u susjedstvu se odvija diplomatski manevar koji bi mogao imati dalekosežne posljedice za cijelu regiju. Prema informacijama više uglednih ukrajinskih i europskih medija, ozbiljno se razmatrao, a prema nekim izvorima i još uvijek razmatra, prvi službeni posjet ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Beogradu. Ako do tog susreta dođe, riječ će biti o jednom od najznačajnijih diplomatskih događaja u jugoistočnoj Europi od početka ruske agresije na Ukrajinu.
Ukrajinski mediji: ozbiljna priprema posjeta
Ugledni ukrajinski portal Ukrainska Pravda objavio je da bi ukrajinska delegacija trebala posjetiti Srbiju te da je postojala mogućnost da je osobno predvodi predsjednik Zelenski. NV.ua otišao je i korak dalje, ocijenivši potencijalni dolazak kao „povijesni diplomatski iskorak”. Istodobno, European Pravda objavila je da Zelenski ipak neće doputovati te da će ukrajinsku delegaciju predvoditi potpredsjednik vlade Taras Kačka. Upravo ta razlika pokazuje koliko su pregovori bili osjetljivi i koliko se odluka donosila do posljednjeg trenutka. Drugim riječima, iako posjet možda neće biti realiziran odmah i da je možda neće predvoditi sam Zelenski, činjenica da je takva mogućnost ozbiljno razmatrana već predstavlja važan diplomatski signal.
Zašto je Beograd važan Kijevu?
Srbija je jedna od rijetkih europskih država koja formalno podržava teritorijalni integritet Ukrajine, ali istodobno odbija uvesti sankcije Rusiji. Upravo zato eventualni dolazak Zelenskog ili visokih dužnosnika Ukrajine u Beograd ima veliku simboličku težinu.
Za Kijev bi to bio pragmatičan potez: otvoriti dodatni kanal suradnje s državom koja tradicionalno održava bliske veze s Moskvom, ali istodobno želi ostati relevantan partner Europske unije. Za predsjednika Vučića to bi bio snažan dokaz da Srbija nije isključivo „Putinovo dvorište”, nego država koja uspijeva razgovarati i s Kijevom i s Moskvom i s Kinom…
Hrvatska: članica EU i NATO-a, ali bez diplomatske inicijative
I tu dolazimo do neugodnog pitanja za Hrvatsku.
Dok Beograd, koji nije članica ni NATO-a ni Europske unije, uspijeva postati moguća pozornica za jedan od najvažnijih susreta u regiji, Hrvatska, članica obaju saveza i jedan od najdosljednijih snažnih podupiratelja Ukrajine, posljednjih mjeseci više pažnje posvećuje unutarnjim sporovima nego diplomatskoj inicijativi.
Zagreb ima snažan politički kapital: iskustvo Domovinskog rata, međunarodnu vjerodostojnost i jasnu potporu ukrajinskom suverenitetu. Ipak, zbog institucionalnih blokada i trajnog sukoba između Pantovčaka i Banskih dvora, Hrvatska u ovom trenutku djeluje kao promatrač, a ne kao aktivni kreator regionalnih procesa.
Geopolitička lekcija
Mogući susret Zelenskog i Vučića pokazuje da u diplomaciji nije presudno samo formalno članstvo u međunarodnim organizacijama, nego sposobnost da država u pravom trenutku ponudi politički prostor, inicijativu i vjerodostojnost. Srbija, usprkos svojim proturječjima i unutarnjem kaosu, pokušava zauzeti važno mjesto na geopolitičkoj karti Europe. Hrvatska, iako institucionalno puno bolje pozicionirana, riskira da ostane po strani ako njezine ključne institucije nastave energiju trošiti na međusobne sukobe.
Ako Volodimir Zelenski ili ovlašteni visoki dužnosnik doista posjeti Beograd ili ako ukrajinsko-srpski odnosi dobiju novu razinu političke i gospodarske suradnje to će biti jasan pokazatelj da se geopolitički utjecaj ne mjeri samo članstvom u savezima, nego i sposobnošću da se vodi aktivna, ozbiljna i učinkovita diplomacija.
Treba se podsjetiti da, iako Srbija službeno nije priznala izravne isporuke oružja Ukrajini, brojni međunarodni izvori potvrđuju da je srpsko streljivo u velikim količinama preko trećih država završilo u ukrajinskim rukama. Procjene govore o izvozu vrijednom oko 800 milijuna eura od početka rata. U diplomaciji se često misli jedno, govori drugo, a radi treće. Srbija je taj model dovela gotovo do razine državnog brenda.
Za Hrvatsku je to važna poruka. U međunarodnoj politici nije dovoljno imati dobru poziciju na papiru. Potrebno ju je znati iskoristiti, a upravo tu počinje prava diplomacija.
